Dvorac Oroslavje Gornje obitelji Sermage bio je u drugoj pol. 18. st. jedno od središta društvenog i kulturnog okupljanja tadašnjeg plemstva. Vlasnici dvorca Oroslavje Gornje bile su plemićke obitelji Čikulin, Sermage i Vraniczany. Dvorac je od 18. st. nekoliko puta bio renoviran i to na temeljima dvorca kojeg je vjerojatno još 30-ih godina 17. st. sagradio Julije Čikulin, ali o tome nema podataka. Arhitektura dvorca imala je barokna obilježja, četverokrilnog oblika s unutarnjim dvorištem i okruglim kulama. Dvorac je imao prekrasno ulazno pročelje sa tornjićem i satom na vrhu. To je bio jedini dvorac u sjeverozapadnoj Hrvatskoj pokriven crijepom. Uz dvorac je bio uređen perivoj po uzoru na onaj u Versailiesu sajezerom u dnu perivoja i otočićem.

U tom perivoju sačuvani su kipovi Flore i Satira, jedini sačuvani barokni kipovi s mitlološkim bićima u Hrvatskoj. Ljepota dvorca i perivoj privukla je poznatog skladatelja Franza Liszta da boravi ovdje u dva navrata 1846. i održi koncert za tamošnje plemiće.

Jedan od vlasnika, Ivan Franjo Čikulin (1681.-1746.) u ovom je dvorcu imao jednu od najbogatijih knjižnica u sjeverozapadnoj Hrvatskoj sa radovima tada najvećih europskih pravnika, filozofa i književnika. Posljednji vlasnik barun Ljudevit Vraniczany dotjerao je još perivoj u duhu romantizma i historicizma. On je bio ljubitelj književnosti i likovnih umjetnosti i u svom dvorcu u Oroslavju ugošćivao tada najveće hrvatske književnike i slikare. Vlasnikom dvorca postzao je 1920, poduzetnik Milan Prpić koji je u njemu otvorio tvornicu tekstila. Nažalost, dvorac je izgorio 1949. godine.